Humanoidni roboti više nisu budućnost, nego stvarnost
Središnji dio događaja bilo je predstavljanje humanoidnog robota UBTECH Walker S2, najnaprednijeg humanoidnog robota u Europi i prvog sa samostalnom zamjenom baterije. Robot je zamišljen za rad u stvarnim industrijskim okruženjima, tamo gdje su uvjeti za čovjeka dugoročno štetni, opasni ili izuzetno naporni.
Direktor HIPROJECT-a Urban Pevnik pritom je istaknuo: »S postojećim rješenjima u industriji smo dosegli oko 90 % automatizacije. Budućnost je pak u humanoidnim robotima, koji mogu dopuniti čovjeka u preostalih 10-15 %. To su poslovi u prašini, hladnoći, pri zračenju i svugdje drugdje gdje čovjeka ne bi smjelo biti.«
Dodaje da cilj nije zamjena ljudi, nego preustroj teških radnih mjesta: »Želimo stvoriti industriju u kojoj tehnologija čovjeka olakšava i omogućuje mu da radi sigurnije, kreativnije i dugoročno održivo.«
Školstvo se mora pravodobno prilagoditi
Pevnik je bio jasan i u pogledu obrazovnog sustava: »Neka zvanja koja danas učimo za pet godina više neće postojati. Nova pak tek dolaze. Ne bih želio da budemo prepozni. Zato razgovor moramo započeti sada, zajedno.«
Škole same ne mogu izvesti promjenu
Predstavnik ministarstva za obrazovanje, Borut Čampelj, istaknuo je važnost suradnje škola s lokalnim okruženjem. »Školstvo samo ne može stvoriti društvo budućnosti. Potrebne su mu tvrtke, nevladine organizacije, istraživači. Ta je suradnja danas nužna.«
Posebno je upozorio na važnost kritičkog mišljenja i emocionalnog razvoja mladih: »Istraživanja pokazuju da djeca do sedme godine ne razlikuju ljudsko od neljudskog. Zato je razvoj kritičkog mišljenja jedna od ključnih vještina budućnosti.«
Tehnologija kao prilika za lokalni razvoj
Nena Dokuzov istaknula je važnost tehnološkog kontinuiteta u regiji. »Školski centar Slovenske Konjice bio je prvi koji je uveo 3D tisak. Takvi su projekti stvorili tehnološki kapacitet područja, što danas rezultira time da ovdje govorimo o humanoidnim robotima«, objasnila je.
Pritom je istaknula: »Tehnologiju danas još uvozimo, ali upravo je ovdje prilika za slovenski razvoj, i to u integraciji, znanju i ljudima.«
Humanoidni roboti u službi čovjeka
Vodja prodaje HIPROJECT-a Bojan Goluh objasnio je zašto su humanoidni roboti naš sljedeći logičan korak: »Humanoidni roboti imaju ljudski oblik zato što je svijet napravljen za čovjeka, primjerice alati, ručke, radna mjesta. Radno mjesto dovodimo robotu, ne obratno.«
Predstavio je i robota MAX: »Visok je 177 cm, težak 70 kg. MAX znači Autonomous Mechanical Executor. No bit nije veličina, nego sigurna integracija i suradnja s ljudima.«
Panel: humanoidni roboti, čovjek i budućnost znanja
Panel raspravu moderirala je Nena Dokuzov.
Dr. Igor Kovač s Instituta Jožef Stefan objasnio je temeljnu logiku humanoidne robotike:
»Humanoidni roboti imaju ljudski oblik zato što je svijet napravljen za čovjeka: alati, ručke, radna mjesta. Ne prilagođavamo okruženje robotu, nego robota postojećem okruženju.«
Pritom je istaknuo izuzetno polazište Slovenije na području robotike:
»Po broju industrijskih robota na 10.000 zaposlenih treći smo u Europi i sedmi u svijetu. Imamo znanje, obrazovni sustav i vrhunska istraživanja. S najnaprednijim humanoidnim robotom u Europi imamo izvrsnu priliku da humanoidnu robotiku počnemo razvijati i kod nas.«
Urban Pevnik, direktor HIPROJECT-a, smjestio je raspravu u širi kontekst Industrije 5.0 i uloge čovjeka u budućoj industriji. Istaknuo je da cilj uvođenja humanoidnih robota nije zamjena ljudi, nego preoblikovanje radnih mjesta:
»Lošeg zaposlenika nema. Postoji pak loš sustav ili vođenje koje ne zna naći pravu ulogu za čovjeka. Naš je cilj da tehnologija preuzme najteže, opasne i ponavljajuće poslove, a čovjeku omogući sigurniji, kreativniji i dugoročno održiv rad.«
Dodao je da industrija mora imati hrabrosti pravodobno razmišljati o budućnosti znanja i zvanja: mladima treba omogućiti dodir s tehnologijama budućnosti još prije nego uđu na tržište rada.
Bojan Goluh, vodja prodaje u HIPROJECT-u, istaknuo je praktičnu stranu uvođenja humanoidnih robota u industriju i jasno razgraničio ulogu poduzeća:
»HIPROJECT nije klasični distributer, nego integrator. Kod svakog klijenta najprije utvrdimo što mu je stvarno potrebno. Zatim savjetujemo, izaberemo primjerenog robota — radimo s više proizvođača — izvedemo programsku i sustavnu integraciju te testiranje, a osiguramo i servis i dugoročno održavanje. Robot sam po sebi nije rješenje.«
Trenutno humanoidni roboti sudjeluju uglavnom u jednostavnijim poslovima, kao što su sortiranje, ukrcavanje, premještanje i logističke zadaće, a s vremenom će preuzimati sve složenije zadatke. Posebno je istaknuo važnost sigurnosti i povjerenja zaposlenih, jer bez toga tehnologija ne može zaživjeti u praksi.
Važan dio rasprave bila je i vizija buduće infrastrukture. HIPROJECT u obnovljenoj bivšoj zgradi Konus planira centar za robotizaciju, koji će spajati istraživački centar za integraciju humanoidne robotike, izložbeni i demonstracijski prostor i obrazovni dio za mlade, stručnjake i industriju.
Ljudsku i društvenu stranu tehnologije u raspravu je unijela Tjaša Šašić Marciuš iz poduzeća Pro Bit:
»Roboti čovjeka ne mogu zamijeniti. Nikada neće biti socijalna podrška, neće imati empatiju i ljudski dodir. Mogu pak preuzeti sve ostalo — rutinu, ponavljajuće poslove i naprezanja — i time olakšati stručnom kadru, koji će imati više vremena, manje stresa i svoj će posao obavljati bolje.«
Panel je zaključila moderatorica Nena Dokuzov s jasnom vizijom budućnosti:
»Nadam se da ćemo biti prvi u Europi koji će humanoidnog robota razviti sami. Znanje i vještine imamo. I nadam se da će i naše škole biti prve u Europi koje će razvijati toliko talenata da mladi mogu odmah biti uključeni u praksu.«
Panel rasprava pokazala je da humanoidni roboti nisu samo tehnološki izazov, nego strateška prilika za Sloveniju, ako ih budemo razvijali u suradnji industrije, znanosti i školstva te s jasnim usmjerenjem na čovjeka.
Događaj je pokazao da humanoidni roboti, umjetna inteligencija i Industrija 5.0 više nisu pitanje »ako«, nego »kako«. Kako ćemo ih uključiti u društvo, kako ćemo ih učiti razumijevanju i kako ćemo mlade opremiti znanjima koja će im biti potrebna u svijetu u kojem tehnologija ne zamjenjuje čovjeka. Umjesto toga mu omogućuje da ponovno postane čovjek.
A taj je razgovor u Slovenskim Konjicama tek započeo.